Argumenti za naplatu IP adresa

Tri su ključne činjenice na mom umu kada je riječ o problemu s IP adresama:

Činjenica 1: Svijetu ponestaje IP adresa; barem onih koje svi danas koristimo (verzija 4). Korištenje se ubrzava i nadmašuje sve prethodne procjene. Ponestat će nam ih najkasnije 2012. godine.

Činjenica 2: Postoje deseci milijuna IP adresa koje su već dodijeljene tvrtkama, a koje se ne koriste.

Činjenica 3: Većina interneta još nije spremna za sljedeću generaciju ,IPv6 a napredak je spor.

Tako nam s jedne strane ponestaje ovog vitalnog mrežnog resursa, dok ih s druge strane ljudi koji ih posjeduju ili ne koriste ili ih barem ne koriste učinkovito, a i zašto bi, kad su uostalom besplatne?! Kada je resurs neograničen, ima smisla učiniti ga besplatnim. Kada je internet stvoren, 4,3 milijarde IP adresa činilo se neograničenim; sada se to čini kao puno manji broj za upravljanje svakim uređajem povezanim na internet.

Drugi resursi za koje se nekada mislilo da su neograničeni sada se često naplaćuju kako zalihe postaju ograničene. Dobar primjer za to je voda, koja se na mnogim mjestima sada mjeri i naplaćuje. Kako nam ponestaje IP adresa, ima li doista smisla i dalje ih dijeliti besplatno?

Mi

Kao tvrtka koja udomljuje mnogo poslužitelja, moramo redovito podnositi zahtjeve za novim IP prostorom i svaki put je to primjetno izazovnije uz dodatne provjere i praćenje korištenja. Dakle, nove se dodjele koriste učinkovitije, ali jednostavna je činjenica da je većina IP prostora već podijeljena bez takvih mjera opreza. Što ako bi se IP adrese iznajmljivale? Usput, tvrtke ne posjeduju IP adrese. Pitanje je, što ako bi Internet Assigned Numbers Authority (tijelo koje brine o IP prostoru) odlučilo naplaćivati godišnju naknadu za svaku IP adresu dodijeljenu pojedincu ili tvrtki? Kakav bi to učinak imalo?

Tvrtka koja drži milijune IP adresa i ne koristi ih mogla bi ili odlučiti platiti naknadu za svaku (vrlo mala za jednu IP adresu, ali se nakuplja) ili ih vratiti za ponovnu dodjelu nekome kome su stvarno potrebne za korištenje. Također bi se mogle ostvariti velike uštede u učinkovitosti. Tvrtke bi mogle restrukturirati svoje mreže kako bi koristile lokalne NAT-ove i druge aranžmane gdje je to moguće. To bi produžilo njihove postojeće dodjele ili oslobodilo IP adrese za ponovnu dodjelu, čime bi uštedjele novac.

Mi

Postojao bi izravan financijski teret posjedovanja IP adrese, pa jednostavno ne biste željeli držati IP adrese ako ih ne koristite. Razina troška najma po godini ne mora biti visoka. Za krajnje korisnike naknada jedva da bi uopće utjecala na cijenu pristupa internetu (većina ISP-ova već naplaćuje statičke IP adrese). Za velike korisnike IP adresa to bi, međutim, utjecalo na njihovo ponašanje, što je naravno i cilj.

Druga glavna korist od ovoga bila bi to što biste IPv6 zadržali potpuno besplatnim. Dakle, ako bi tvrtka prešla na IPv6, u potpunosti bi izbjegla novu naknadu za IPv4. Nagrađivanje tvrtki i pojedinaca koji naprave iskorak prema novom IP standardu ima pragmatičan i ekonomski smisao.

Novac od naknada za IPv4 tada bi se mogao iskoristiti za poticanje dodatnog usvajanja IPv6 i otvorenih web standarda, možda pomažući nekomercijalnim institucijama da prijeđu na IPv6. Ukratko, svijet bi kupio još malo vremena za uvođenje IPv6.

Dakle, uvedimo skromnu godišnju naknadu za najam IP adrese, baš kao i za nazive domena. Koristimo ovaj dragocjeni (i ograničeni) resurs učinkovitije!
The CloudSigma tim.